Češki istoričar Konstantin Jireček u poznatom delu „Istorija Srba“ iz 1911. opisuje događaje neposredno posle smrti despota Stefana Lazarevića i dolaska Đurđa Brankovića na presto 1427: „Po ugovoru, dobi Sigismund (mađarski kralj) i Mačvu, ali bez njenog južnog dela; zaključiti bi se to moglo otuda što se od 1445. i dalje pominju kao posedi despotovi Valjevo i rudnici Krupanj i Zajača. Jedino je važni Golubac, preko svakog očekivanja, iskliznuo iz ruku i Sigismunda i despota. Pošto se digao protiv Đurđa, zapovednik Golupca, vojvoda Jeremija, osujetio je predaju grada, te se potčinio sultanu od svoje volje. Međutim, sultan Murat II iz Bugarske napao je na Srbiju. Turci su Novo Brdo opsedali nekoliko meseci, ali su Srbi, Sasi i Dubrovčani junački odbili sve napade. Isto tako odbijeni behu Turci, s pomoću Ugarskih trupa, pod komandom Nikole Bočkaja, od manastirskog utvrđenja Ravanice. Ali su zato Turci, po kazivanju Bertrandona, osvojili bili ne samo Niš nego još i Kruševac, nekadašnju prestonicu Lazarevu. Konstantin Filosof priča da je Murat već skoro voljan bio da da povrati despotu zauzete krajeve kada se situacija potpuno izmeni turskom okupacijom Golupca. Iz toga grada činili su Turci izlete te pljačkali pokrajinu Braničevo. Nezgodan položaj srpski iskoristiše i Bosanci te napadoše Srebrnicu, spalivši joj predgrađa (u poč. 1428).